AES (Napredni standard šifriranja) je simetrični algoritam šifriranja, što znači da se isti ključ koristi i za enkripciju i za dešifriranje.
To je jedna od najčešće korištenih metoda šifriranja i smatra se sigurnom za većinu aplikacija. AES radi na blokovima podataka fiksne veličine (128 bita) i podržava duljine ključeva od 128, 192 ili 256 bita.
Šifriranje: Proces pretvaranja podataka u otvorenom tekstu (poput teksta ili datoteka) u šifrirani tekst (nečitljiv format) pomoću tajnog ključa.
Dešifriranje: Proces pretvaranja šifriranog teksta natrag u čitljiv otvoreni tekst pomoću istog tajnog ključa.
Visoka sigurnost: AES se smatra jednim od najsigurnijih dostupnih algoritama za šifriranje, otpornim na većinu kriptografskih napada.
Učinkovitost: Brz je i učinkovit, što ga čini idealnim za šifriranje velikih količina podataka u aplikacijama u stvarnom vremenu.
Široko prihvaćen: AES je standard šifriranja koji koriste vlade, banke i sigurnosni sustavi diljem svijeta (uključujući vladu SAD-a za povjerljive podatke).
Svestranost: Može se koristiti u različite svrhe, uključujući šifriranje datoteka, zaštitu baza podataka, sigurnost komunikacije i VPN-ove.
Generiranje ključa: Prvo vam je potreban tajni ključ (128, 192 ili 256 bita).
Šifriranje: Propustite podatke otvorenog teksta i ključ kroz AES algoritam kako biste dobili šifrirani tekst.
Dešifriranje: Koristite isti ključ za poništavanje šifriranja i dohvaćanje izvornog otvorenog teksta.
Knjižnice/Alati: Većina programskih jezika pruža knjižnice za implementaciju AES šifriranja:
Python: pycryptodome ili kriptografske biblioteke.
Java: paket javax.crypto.
C#: klasa System.Security.Cryptography.Aes.
Node.js: kripto modul.
Načini rada: Odaberite između različitih načina rada (poput CBC, GCM, ECB) na temelju sigurnosnih potreba i razmatranja performansi.
Kada trebate zaštititi osjetljive podatke, kao što su lozinke, podaci o kreditnim karticama ili privatna komunikacija.
Prilikom implementacije enkripcije pohrane podataka u datoteke, baze podataka ili sigurnosne kopije radi zaštite od neovlaštenog pristupa.
Prilikom izgradnje sigurnih komunikacijskih kanala, kao što su VPN-ovi, TLS/SSL ili enkripcija slanje poruka.
U okruženjima osjetljivim na usklađenost (npr. financijske institucije, zdravstveni sustavi) koja zahtijevaju stroge standarde šifriranja.